‘Oroz Žika’

Bijaše jednom davno jedan veliki kokosinjac u seoskom dvoru pun pužave pirike. I u tom kokosinjcu, živjele su mnoge kokoši, ali samo jedan oroz. Orozovo ime je bilo Žika, i on je volio taj kokosinjac više od ičega. Uvijek je glasno kukurikao i kljucao sjemenke kukuruza, ječma i žita. Svako jutro Žika je budio sve životinje oko sebe. Ali jednog dana, opasna lisica Lija počne se muvati oko kokosinjca. Žikina žena, Nika, kaže Žiki o magičnim sjemenkama pletiva u dalekom kraljevstvu koje će mu dati magični kukurik da otjera Liju prije nego pojede sve kokoši u kokosinjcu. Žika nevoljko pristade i napusti kokosinjac. A sve dok je putovao

Žika je bio slavonska roda

dika, dika, dika, dika

i sanjao je o sjemu pletiva i o magičnom kukuriku

kako bi opet postao seoska dvora

vika, vika, vika, vika

A da ne misli o Liji i njenoj zloći,

Žika je kukurikao o voljenim poljima kukuruza lipim ka

slika, slika, slika, slika.

U dalekom kraljevstvu, Žika dođe među dvor punih stabala zlatno žute pletenice i klokanove trave. I tamo je bilo puno kokoši, ali jedan oroz. Pošto je Žika bio uljez, njemu je dato različito gorke, pretvrde sjemenke. Teške volje, Žika je kljucao sjemenke i malo malo povracao ali njegova upornost mu je zaradila postovanje kokoši. Za njegov trud i rad, oroz kokosinjca mu je poklonio magično zlatno sjemenje od drveta zlatne pletenice. Žika je slašno pojeo to sjemenje te, nakon kratkog vremena, zakukurikao je glasnije nego ikada. Iako su ga sve kokoši u dvoru klokanove trave prihvatile, i htjele su da ostane, sa magičnim kukurikom,

Žika je ipak bio slavonska roda

dika, dika, dika, dika

I htio je kljucati sjemenke samo iz svog kokosinjca

Jer mu je jako falila seoska dvora

vika, vika, vika, vika

a kada bi se sjetio crvenog kljuna svoje Nike

Žika je pun ljubavi kukurikao o poljima ječma lipim ka

slika, slika, slika, slika

Žika se vratio u kokosinjac u trenutku kada je podla Lija prokopala ogradu te ušla u kokosinjac. Kada je Lija krenula prema Niki, Žika je podigao glavu ka suncu, otvorio usta i počeo kukurikati. Žika nije prestao kukurikati dok Lija nije podvila svoj rep i napustila kokosinjac. Međutim, kada je Žika zakurikao, njegov kukurik od sjemena pletiva i sjemena klokanove trave je bio sasvim drugačiji. Uplašene njegovog neobičnog kukurika, sve kokoši u kokosinjcu su Žiku čudno gledale. I tako je dragi Žika vidio da mu više nije mjesto u kokosinjcu punom pužave pirike. On i njegova Nika su napustili kokosinjac i otišli su nazad do magičnog kraljevstva gdje u klokanovoj travi i među zlatnim pletenicama

Žika je i dalje bio slavonska roda

dika, dika, dika, dika

I dok je kljucao magične sjemenke

jako mu je nedostajala seoska dvora

vika, vika, vika, vika

pa je kukurikao o rodnom kokosinjcu i

zlatnim poljima žita lipim ka

slika, slika, slika, slika